DRINK 'TILL I'M CUTE
Čovjek bez ljubavi je kao mrtvac na dopustu.

And I find it kind of funny
I find it kind of sad
The dreams in which I'm dying
Are the best I've ever had

forgotten

19.06.2008., četvrtak

Sprovod

Bijah na sprovodu ne tako davno. Nevjerojatno je koliko su ljudi pokvareni. Ali, neću sad o tome.

Na sprovodu možete uočiti nekoliko "vrsta" ljudi.

Prvi su oni koji dolaze jer su voljeli osobu čiji je sprovod. Ovisno o njihovoj bliskosti s tom osobom, ovisi jačina njihovog šoka i izraz istoga. Uža obitelj obično ili plače ili je u šutljivome transu. Prepoznate ih jer su nesvjesni svijeta oko sebe, koncentriraju se samo na sam lijes, ako vas i pogledaju ne vidite onaj tračak prepoznavanja nit ikakvu zainteresiranost za ono što im govorite.
Prijatelji šutke plaču. Vidite im suzne oči i osjećate koliko im je žao, ali dovoljno su svjesni da bi se mogli suzdržavati. U krajnjem slučaju, oni će i otići malo dalje kako bi se smirili ukoliko njihova tuga počne nekontrolirano navirati.

Drugi su oni koji dolaze jer vole i poštuju nekoga iz uže obitelji. Kod njih je razina svijesti veća, komunicirat će s vama, reći kako je grozno to što se dogodilo, ali većinom će ostati po strani suznih očiju. Nisu došli kako bi svi vidjeli da su tamo, oni su potpora onome tko je izgubio bližnjeg.

Treće su tzv. babe narikače. Imaju nekakve veze ili s umrlim ili s obitelji, ali ovdje su samo radi sebe. Tu se javlja histerični plač i potreba da budu u središtu pozornosti. Svjesno rade scenu koju pomno pripremaju. Kako takve razlikovati od prve skupine? Pa, članovi uže obitelji koji plaču, najčešće počnu ridati sasvim naglo. Mislite da su smireni, a kad ono, u trenu buknu. Narikače se pak pripremaju. Cijelo vrijeme su na rubu, ljudi oko njih moraju biti svjesni da one plaču, grcaju, a onda pras. Počinje grljenje sa susjednim narikačama (o, prepoznaju se u trenu), vriskanje kakva šteta, tako mlad, zašto baš on i tome slično. Ako načuju neko pitanje u blizini, u trenutku su opet smirene i odgovaraju na njega. A zatim slijedi nastavak. Takvi će i prije i poslije sprovoda pričati koliko su pogođeni, pravit se da vas uopće ne čuju kad im nešto govorite ako to ne daje mogućnost da izraze svoju nzv. to "tugu".

Četvrti pak dolaze radi sela. Prijatelji od prijatelja od njegove kume. Čuli su za osobu nekad davno, možda su se čak i dvaput susreli u trgovini, ali nikakve bliske veze nisu imali. No, tragedija je to što se dogodilo, pa eto i njih da uveličaju taj događaj. Oni nit plaču nit uzdišu, stoje po strani i komentiraju mođusobno, često nešto sasvim nevezano za događaj kojemu prisustvuju. Oni neuljudni čak će i bit preglasni u jednom trenutku.

Peti su došli jer moraju. Tj. misle da moraju. Mogu biti i članovi uže obitelji ili neki usputni prijatelji, ali nisu imali baš nikakve osjećaje za umrlog. Nit ih je jako pogodilo. A eto, dogodilo se. Šta sad. Nervozni su, ne da im se bit tamo, al da.. Takav je običaj. Kad im pristupite, odjednom na njihovo lice se spušta nekakva tuga i žalost. Kakva tragedija. Odmaknite se par koraka i okrenite. Vidjet ćete da je to isto u hipu nestalo. Slični su četvrtoj skupini, osim što su zaista imali neko jače poznanstvo. Al bez uplitanja emocija.

Naravno da skupine ne čine striktnu podjelu, ovisno o karakteru osobe, ovisi kako će njene emocije izaći na vidjelo.
No u suštini, to je to.

- 13:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.04.2008., ponedjeljak

prijatelju, samo da se vratiti


nije dobro. mnogo nije dobro.
toliko se toga promijenilo. u samo jednome trenutku.
nestao je. samo je otišao. sad kad je napokon krenulo prema dobrome. kad su se kockice posložile.
tako mi je loše da sam se i ovoga sjetila. samo da se barem na trenutak mogu vratiti u vrijeme kad su mi brige bile puno lakše.
onaj koji je spominjan već ovdje, jednom davno, u negativnome svjetlu.. otišao je. zauvijek.
toliko se toga promijenilo. sve se raščistilo. sve je bilo u redu. preskočili smo stare probleme, razriješili nesuglasice. i bili smo opet sretni. zajedno. on i ja. moj dragi prijatelj.
bilo mu je teško. prolazio je kroz grozno razdoblje. no i to je prevladao.
vidjeli smo se.. gotovo jučer. tako sretan, tako nasmijan. sa sjajem u očima. s voljom za život. s planovima za budućnost.
i otišao. tako.. naglo.. tako ružno.
smetena sam. ne znam što mi je. mislim, znam. boli. sve. i srce i duša i tijelo. još je jutros bio tu. sada ga nema.
opet dolaze suze. sjetim se posljednjeg susreta. svega što je rekao. kako smo planirali. samo dva tjedna unaprijed. kako sam dan prije kobnog jutra imala potrebu javit se. al iz nekog razloga, odgodila to za sutra. a to sutra više nije stiglo. zanimljivo kako mislimo da uvijek postoji to sutra. a nije tako. život nismo kupili. dobili smo ga na korištenje. na određeno vrijeme. a ne znamo mu vijek trajanja. valja ga iskoristi. prijatelju, nadam se da si zadovoljan. gledajući s moje strane, mislim da smo dali jedno drugome najbolje što smo mogli. u to kratko vrijeme što smo ga imali.

ne mogu vratit vrijeme. ne mogu vratiti ni njega. ne smijem se zatvoriti u sobu, u sebe. on to ne bi želio. sad bi mi već rekao da sam blesava što toliko vremena uzalud gubim razmišljajući o prošlim vremenima, o svojim željama i nadanjima koja se više ne mogu ostvariti. al tako je teško u ovome trenutku gledati naprijed. želim patiti. želim samovati, plakati. posljednje što me veže. što ga održava blizu.

prijatelju, toliko ti toga još želim reći. tako želim još barem jednu priliku da ispunimo obećano. otišao si daleko, a ja te dozvati više ne mogu. nadam se da si zaista bio sretan. da si bio svjestan sve ljubavi koja te okružuje.
želim te se sjećati. zauvijek. barem to.

prijatelju, volim te. želim da si tu, onakav kakav si uvijek bio. volim te. znao si to. oprostili smo se. sve je u redu. samo što te više nema.

- 05:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.05.2007., ponedjeljak

trčim proplancima tuge..

za početak zahvaljujem osobi koja me podsjetila da ovaj blog još uvijek postoji..
i nadam se da sad uči..
i da će čitat ovo sa zadovoljstvom jer se učenje isplatilo..

a sad.. opet nešto (za promjenu) o meni..

toliko me dugo nije bilo.. toliko se toga izdogađalo..

ali ja imam dojam da i dalje stojim u mjestu i da se nisam pretjerano promijenila..

napredovala sam, eto me na drugoj godini.. wow.. koji doživljaj.. kad bi barem to bilo dovoljno da se čovjek osjeća sretan, zadovoljan..
jer ja to nisam..

i dalje uludo trošim dane, dok noći provodim učeći i crtajući.. i nikako se od toga ne mogu odviknuti.. volim taj osjećaj smirenosti koji mi pruža mrak i ne mogu si pomoći.. a željela bih to.. željela bih kao i svi normalni ljudi živjeti i raditi danju.. no nemam snage.. pogotovo kad pada kiša i kada se tmurni oblaci nadviju nad moj grad.. tad se želim zavući u krevet, odovojiti se od svih i samo čekati noć kad će to isto kapljanje kiše po mojem prozoru dati određenu romantičnu notu umjesto one dnevne melankonije..

i dalje nisam zadovoljna mnogim stvarima.. no nije sve tako loše. našavši nedavno svoj stari dnevnik iz srednje škole s naputcima što trebam učiniti na prvoj godini faxa, otkrila sam da sam većinu stvari učinila.. u biti, sve osim jedne.. jedne koja je tako bitna da me u potpunosti čini nesretnom..

bitna promjena u odnosu na prethodno iznošenje mojih misli jest ta da mislim da se zaljubljujem. doslovno mislim.. ne znam kako je to biti zaljubljen.. to još nisam doživjela.. do sad.. bojim se da se to događa u trenutku kad mi najmanje odgovara.. da ne pričam o tome da se veže uz osobu za koju se ne bi smjelo ni u kojem smislu.. uz osobu koja ovo vjerojatno neće ni pročitati, uz osobu koja neće nikad ni saznati.. uz osobu koja istu stvar nikad neće osjećati prema meni..

izgubljena sam u svojim mislima i nadanjima.. želim to jako.. želim s njim sjediti u kinu na onim stolcima za dvoje.. želim ga držati za ruku i ne puštati.. želim zajedno s njim prošetati u hladovini stoljetnog drveća.. želim da zagrljeni sjedimo na klupi zaboravljajući sav okolni svijet, primjećujući samo blizinu onog drugog.. želim s njim razgovarati do duboko u noć osjećajući da me razumije.. toliko toga želim.. ništa od toga ostvariti se neće..
jer on voli drugu. svim srcem. nisam sigurna da uopće zna da sam ja tu.. da se ovako osjećam po prvi put u životu.. da je on taj koji me u potpunosti promijenio..

ne padam u depresiju.. nisam ni sretna.. ni ne znam što osjećam..
znam samo da mi je svaki kontakt bitan.. i da je vjerojatno to malo, jedino što ću ikad dobiti.. svjesna sam da pretjerujem.. da sam pesimistična.. jer nikad ne znaš što se može iz situacije izroditi.. no kod mene je sve po pitanju ovakvih stvari uvijek crno..

i zamišljam mnogo.. previše.. sve moje želje pokušavam si zamisliti.. u tome i uspjevam.. pretjerano dobro.. time se samo još više zavaravam.. i ne znam kako da nastavim..

bojim se.. bojim se onog što donosi sutra..

ponovno imam dojam da se gubim.. da gubim vezu sa stvarnosću i zatvaram se u svoje misli pokušavajući kreirati svoju stvarnost, svoj mali svijet u kojem će biti on i pružiti mi ruku..



no, nije sve tako crno.. :D nekim čudom, naišla sam na ljude koji također više žive noću nego danju.. pa eto.. družimo se :D nisu ni svjesni koliko mi pomažu.. zahvaljujem im ovim putem.. jednog dana ćemo i mi otići na jutarnju kavu. a da smo prije toga spavali, a ne crtali cijelu noć.. :)

laku noć vam želim..

- 03:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.07.2006., četvrtak

..

položila sam ispit!!!!!!!!!
ne moram na komisiju!!!!!!!!!!!!!!!!
sad sam mali hepić koji uči za sljedeći ispit kako bi upisao 2. godinu!!!!!!
jei!!!!!!!

- 22:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.06.2006., četvrtak

aaaaaaaa


položila sam dio ispita.. ah, sad ponovno.. neeee..
učim na balkonu.. da barem boju dobijem.. spremam dva ispita za sljedeći tjedan. ma nisam se mogla bolje organizirat.. savršeno.. jedan je odvratno gadan, drugi malo manje..
fuj fuj fuj!!!

još malo i idem kući..
možda već 13., satriani je u opatiji.. jooj, kad bi barem..


- 14:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.06.2006., ponedjeljak

u tišini grada..



sjedim tako na balkonu, sva živčana.. tlocrti, presjeci i pročelja roje mi u glavi.. misli se isprepliću, izmjenjuju se hitro.. izvijaju se kao i dim cigarete što ju držim u ruci.. grad je tako sablasan.. oko mene potpuni je mrak.. gotovo tišina.. u daljini čujem tramvaj koji zvuči, hm, iako je tih, nekako prijeteći.. osjećam se.. zamotana bez mogućnosti bijega..
u svom tom mraku čuje se još jedan zvuk. ritmično kapanje vode iz špine u susjednoj kuhinji.. osjećam kako sa svakom kapljom odlazi i jedan dio moga života.. kako vrijeme prolazi, a ja ga ne mogu ni usporiti, kamoli zaustaviti..

sutra me čeka ispit, jako važan, a ja jednostavno više nemam snage.. želim kući, želim barem jedan dan provesti misleći na sada, a ne na ono što me čeka sutra..


ne mogu više..

- 03:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.06.2006., petak

daklem..

odspavala sam i sad vise nisam tako ljuta. pregrmila sam jucerasnji rezultat i rukometasa i sad nastavljam dalje.. ucit.. uf..

eto, priblizava se vrijeme prijamnih.. i cime rezultira? osim uobicajenom nervozom i strahovima, javlja se tu jos nes.. u proteklih tjedan dva javljaju mi se ljudi s kojima se nisam cula i vise od godinu dana, cisto iz razloga jer me trebaju.. veliki je broj mojih starih poznanika koji imaju neke novorodene afinitete prema arhitekturi i sad zovu kako bih im udijelila savjet prije prijamnog.. hm, da.. najdrazi su mi oni koji su se dan prije mature sjetili da bi mogli na arhitekturu. onako, full je cool, zasto ne? alo, za arhitekturu se covjek sprema od prvog razreda srednje!!! nije potrebno crtati 6 sati dnevno tokom 4 godine, niti prostudirati jansona ni nesto slicno. ali bitan je prosjek koji nosite iz skole.. na prijamnom je uzasna guzva.. velika je razlika ukoliko imate 200 bodova (odlican uspjeh) ili 150 (vrlo dobar).l no dobro, na stranu to.
sto uciniti ako jednostavno u srednjoj niste imali snage pa nemate odlican uspjeh? e pa, sad morate biti spremni straaaaaaaaasno potegnuti. jer posla je preko glave. crtanje, nes sto me ljudi najcesce pitaju.. uzmite stare prijamne, pokusajte nacrtati ono sto se od vas trazi. vjezbajte ruku, sigurnost linije. uzmite kutije i prenosite njihove dimenzije na papir. ja sam tokom prvog polugodista 4.raz crtala jednu kutiju fešte. ubitacno. dosadno.. nisam to radila sama vec u jednoj likovnoj radionici (za sve koji su iz rijeke, korisno otici) gdje su me tjerali i ispravljali mi pogrjeske i davili se sa mnom (tnx ante).. percepcija.. to je nesto sto se ne moze nauciti. ili vidis ili ne vidis. primjeri zadataka koji su bili na prijasnjim prijamnima uvelike ce pomoci da uvidite mozete li na arhitekturu ili ne. sto se tice matematike i fizike.. tu ima puno posla. kad sam ja radila za prijamni otkrila sam da puno stvari koje traze od mene nisam ni radila u srednjoj. pojavili su se neki sasvim nepoznati pojmovi iz fizike pa nije bilo dovoljno samo provjezbati vec nauceno, vec krenuti i s nekim novim stvarima. i sad dolazimo do meni najantipaticnijeg dijela prijamnog. ispit opce kulture.. tu ne da ulaze umjetnost u svim oblicima, povijest, geografija vec ulazi apsolutno sveeeeee.. dakle, potrebo je prostudirati sve udzbenike iz srenje skole, likovni, glazbeni, hrvatski, geografija, povijest, socijologija, filozofija pogotovo. zatim, citati novine, gledati teve, (vijesti, ne serije) pretrazivati internet, posjecivati izlozbe (pamtiti tko ih je postavljao i tko ih je poticao), pratiti novosti u svijetu arhitekata.. nesto sto zahtjeva puno vremena i truda.

sto se tice nekih organiziranih priprema. ja nisam isla na pripreme jer sam zakljucila da mi ne treba. na pripremama najvise vremena polazu na matematiku, sto meni jednostavno nije bilo potrebno. pripreme ce vam olaksati ucenje ukoliko bas niste pazili u srednjoj skoli ili ako ste isli u neku s cijim radom i niste bas pretjerano zadovoljni.


e, i jos, tko ima prednost, gimnazijalci ili tehnicke skole? pa definitivno gimnazijalci. nama su 3/4 prijamnog naklonjene, a ona preostala cetvrtina, crtanje, gdje su tehnicke skole navodno bolje, pa nije nista strasno. nisu ni oni nista pretjerano radili, ne brinite. ja znam za 2 građevinara od 240 ljudi koliko se upisalo sa mnom. ako to nije dovoljan pokazatelj..




- 12:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.06.2006., četvrtak

uf

mislim zaista.. povedemo u 2'.. krenulo je savrseno, presavrseno da bi bilo istinito.. i sto se dalje dogada.. mali kranjcar trci k'o muha bez glave (inace sam na njegovoj strani, naporno je imat staroga za trenera), ali zaista.. prso trci simo-tamo, ali uglavnom smo ocajni.. i sto se dogodi? nas ljubljeni tomas razmase se rukama u 16-ercu kao da pamela stoji na tribinama pa joj mora skrenut pozornost na sebe.. katastrofa.. jedanaesterac, sasvim pravedan.. nije ni pletikosa svemoguc... kraj prvog dijela.. razocaranje.. vidi se kraj.. a bilo mi tako drago srne..
pocinje drugi dio.. ne da mi se ni gledat.. perem sudje u kuhinji i zivciram se.. losiji smo, ali nada umire zadnja.. i dolazi na red fatalna pogrjeska golmana (btw, lici mi na akcijskog junaka iz stripova, uopce mi se ne svida).. kovac u 56'.. 2:1..
puca se po zagrebu, cuju se krici, idemo dalje, raste nada u hrvata, sire se srca i prsni kosevi.. tomasovo neprimjetno igranje rukom.. tko je sad u publici, carmen??? il ga pamela nije primijetila prvi put??
76'.. potonule sve lade.. 2:2.. navodno iz zaleda.. al nije svirano pa nije ni bitno.. sljedecih je 17' bilo katastrofa.. ali totalno.. simic drugi zuti.. malo nade s emersonovim drugim zutim.. al nista to ne pomaze.. igraci umorni, zivcani.. i ulazi onaj klasnic, kojeg ne mogu vidjet.. ali zaista.. nisam vidjela jedno njegovo dobro primanje lopte.. mozda ne pratim pazljivo..
zvizduk, kraj.. zuti svi veseli, kockice pokunjeno izlaze s terena..

i tako se hrvatska oprostila od svjetskog prvenstva.. sad ce se vodit polemike, sto smo trebali, ca ne valja.. ma koga briga, losi smo, neorganizirani.. kako pada snaga nasih protivnika, tako pada i nasa..

za koga dalje navijati.. hm, nema mi irske.. pa ne znam.. NAPRIJED GANA!!!!!!!!!!!

- 23:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PROKLET BIO NOGOMET!!!!!!!!!!!!!!!!!



PROKLET BIO NOGOMET I TOMAS I NJEGOVA RUKA!!!!!!!!!!!!!!!!!


- 22:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.06.2006., subota

napokon post

eto, meni rođendan danas.. još uvijek sam teenager.. sinoć bila velika fešta, kraj semestra i rođendani dviju imenjakinja.. pjevalo se, plesalo se, pilo se.. ma, ludovalo se!!
ekipa neispavana, ali zadovoljna predanim programima uspjela se osloboditi faxa (hm, bila su poneka zastranjenja u taj svijet, no srezali smo to u korijenu) i zabaviti.. ma krasno..
i danas sam baš dobre volje..
jučer u jutro da me netko pitao kako se osjećam.. hm.. iznijela bih svo crnilo.. a danas.. o hepi dej!
joooj, dobila sam kornjaču za rođendan!!! živu!!! koja još uvijek pliva!!! i lijena je i mutava.. i na dijeti.. baš malo jede..
hm, možda mi nešto želi poručit.. i još uvijek nema ime.. prijedlozi su bili zazor i blazinica (hm, interna spika onih koji su položili konstrukcije..) no nisam baš zadovoljna da mi se kornjača zove blazinica..
za sad je samo Kornjača. s velikim k. hm, nemam ideja.. možda ipak Zazor? hm..
bitno je da je još živa.. i jako puno, kaki. zaista.. mislim, u odnosu na njenu veličinu, jaaaako puno.. da nije možda bolesna?
ma nije valjda..
i da, ja još uvijek ne znam jel muško ili žensko.. hm, ne znam di da gledam.. =)

- 18:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.06.2006., srijeda

hm, da

zašto su svi studenti arhitekture pomalo zbunjeni? pa, vjerojatno zato što premalo spavaju. kao npr ja..
ne sjećam se koji je to osjećaj obući se u pidjamu, leći u krevet i prepustiti se snovima.. joooooooj..
nisam spavala, hm.. od.. ponedjeljka.. od 6 ujutro.. da se pozbrojim, 24.., 48.. 46 i pol sati nisam oka sklopila!!!! uzas!!!!!
odoh šrafirat dalje..

- 04:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.05.2006., srijeda

hm, da..

mislim da ću ubrzo ić doma.. zauvijek.. jer ovo je grozno.. ne mogu više.. dosta mi je svega..


nego, poslušajte ovo..

www.kran-band.com



- 22:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.03.2006., utorak

nakon dugo vremena vraćam se.. pisanju posta.. zanimljive blogove svakodnevno čitam, prisjećajući se dana kad sam imala vremena svakodnevno ostavljati post, razmišljati o tome što ću napisat.. prisjećajući se dana kad je moj blog ponosno sjajio na listi najcool blogova (bahaha, tko lud ga je tamo stavio!!)
sad.. vremena više nemam.. slobodnog vremena.. fax, faks, fucks.. bljah.. učenje, crtanje, učenje, pa malo rješavanje zadataka, pa crtanje, crtanje, crtanje.. uf.. ma ne žalim se, ja samo svoje dojmove širim dalje, ostatku svijeta koji možda pomišlja na arhitekturu.. posla ima, neopisivo mnogo..
u zadnje vrijeme, moj bipolarni poremećaj (ono nešto, onaj psihički poremećaj kad iz depresije padate u hiperaktivno veselo stanje, e pa tako ja živim) sve više pretvara se u stalnu depresiju.. tj. neko tugaljivo raspoloženje u kojem nisam zadovoljna okolinom, gradom, ponašanjem ljudi, ponajviše samom sobom i svime onime što činim.. imam dojam da se ništa ne kreće u smjeru u kojem ja želim.. znam da život ne možemo svesti na špagicu po kojoj klizi sve što mi želimo.. ali ja ne samo da nisam u stanju zakačiti stvari na špagicu, ja ni nemam špagice..
razočarana svojom pojavom, svojim odrazom u zrcalu, pokušavam unijeti promjene.. odustajem.. onaj poticaj koji me nosio.. nestao je.. izgubio se u daljini.. utonuo u ponor mraka..
skripta mi se bezobrazno ceri s police.. čujem ju kako kroz zube propušta "muči se muči, pa opet padni"
ježim se na samu pomisao..
tako sam.. hm.. tjeskoba..
želim kući.. kući.. tamo gdje su moji djetinji problemi, koji su smiješni.. zabavni.. gdje je društvo koje me ne razumije.. koje je zaboravilo da sam ja sad ovdje, u veeelikom gradu.. prepunom ljudi.. sama.. sama..

smijeh, što li je to? onaj pravi, istinski, trbušni (ha ha =) ljudi oko mene.. poput duhova.. žive od kolokvija do kolokvija, od programa do programa.. nema vremena za ljudskost (čini mi se da zbiva neka glasovna promjena u ovoj riječi, ali ne znam koja)..
život je sjeban..
mater mu njegovu..

baš me briga za sve.. putujem dalje i taržim ČOVJEKA!!! čovjeka koji ima vremena živjeti, kojemu vrijeme ne klizi kroz prste, koji se trudi iskoristiti ga..

VOLIM SEBE, A SVE DRUGE, TKO J***!!!!

- 19:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.01.2006., subota

izgubljena

evo, pišem iz kreveta..
kad već ne mogu imat wireless network, nabavila sam dugački kabel da mogu fidu imat blizu sebe. =)
uglavnom.. sutra idem u zg.. brr.. opet fax.. nisam niš radila za praznike.. podznak ljenjivac..
kako će bit gadno sad prvi tjedan.. uf..

ma, da skrenem s tako tužne (ružne, kužne) teme..

baš mi je bilo dobro za ove praznike. napokon sam se naspavala. družila sam se s ljudima koje nisam vidjela tri mjeseca.. napričala se.. poispijala mnogo kavi.. ah..

joj, sjetila sam se faxa.. i sad imam grižnju savjesti.. i izgubila sam volju za pisanjem..
blju..

- 23:44 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.01.2006., srijeda

SVE NAJBOLJE SVIM LJUDIMA DOBRE VOLJE..


ma j***š takve, oni i drek vide prelijepim..


VI MRZOVOLJNI, TUŽNI, DEPRESIVNI, USAMLJENI, HISTERIČNI..

ŽELIM VAM VIŠE SUNCA, MANJE SUZA I PUNO ČOKOLADE U NOVOJ GODINI!!!!

yelena

- 01:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.12.2005., utorak

...

Joj, ulovila sam trenutak vremena pa da ispričam neke novosti.. novosti, ne zanimljivosti.. =)
Što su nam napravili s bolonjom.. pretvorili fax u srednju školu.. imamo kolokvije svaki tjedan.. pišemo i «blic testiće»! ma, katastrofa.. danas je bilo predavanje o bolonji, da nam malo približe pitanje bolonje (ha,ha) i odgovore na neka naša pitanja.. dakle, na mom faxu, imam postavljene kolegije koji su uvjet za drugu god. Kao, to su četiri od mogućih 9 ispita. Zvuči odlično.. u čemu je problem. U ects bodovima.. što ih moram skupit 60 za upis u sljedeću godinu, a to je moguće na samo jedan jedini način, položiti SVE ispite. Ali, to nitko na predavanju nije rekao na takav način već samo: morate skupiti 60 bodova, ali imate samo četiri ispita. HA, HA.. Kao, mi imamo samo ova četiri. Je, rajt.
I sad, što se tiče kolokvija.. prije su tu i tamo bili neki kolokviji, na koje ste mogli izać (naglasak mogli) kako biste si olakšali polaganje ispita. Kod nas, MORATE ići na kolokvije i ukoliko padnete, ode godina.. lagano.. na prvom kolokviju.. odlično.. jedan pak kolegij tako je sastavljen da ako padnete kolokvij zadržavate pravo na ispit (koji je naravno 17x teži nego sva četiri kolokvija zajedno), ali ako se ne pojavite na kolokviju, padate godinu.. predivno.. strašno sam oduševljena..
Što su nam još krasnog rekli na predavanju.. hm, niš.. naravno, ništa ne znaju jer se sve rješava u hodu.. hoće li biti nekakva selekcija za posljednje dvije godine faxa.. naravno.. na kojem principu, nema se pojma.. zašto bismo to uopće i trebali znati..

Ma, malo sam isfrustrirana.. imam kolokvije u čet i petak, a sljedeći utorak dva u istom danu.. kako za sad stoji raspored, u isto vrijeme.. ne znam kako misle da ćemo to izvest.. čarobnim štapićem?!

E, čitam tako blogove u zadnje vrijeme, i vidm da se velika frka digla u mome rodnom gradu.. zbog bloga..
Puno je tu napisa rekla-kazala.. uglavnom, iz pouzdanih izvora znam da profesori NISU DIGLI FRKU ZBOG KOMENTIRANJA NA BLOGU, već zbog stavljanja njihovih punih imena i prezimena.. potpuno se slažem i otvoreno to pišem, pa makar me linčovali. Dečko nije smio staviti puno ime i prezime. Što se tiče deklaracije, piše lijepo tamo, da je dozvoljeno iznošenje vlastitog mišljenja i stava, ALI ne i zadiranje u tuđu privatnost. Što ispisivanje imena definitivno jest..
I totalno mi je smiješno što svi vade rečenicu nastavničkog vijeća «i mi se znamo služiti internetom».. kao, to je neka strašna prijetnja.. pa su svi poskidali postove, čak i blogove.. strašno.. zar ne primjećujete, ljudi, da je profesore uvrijedilo ispisivanje njihovih imena!!! Koliko ima tekstova gdje su ih još gore popljuvali, ali nitko nije kaznio te učenike koji su to pisali..
Što reći o ukoru.. pa, dečko je uvrijedio profesore.. ako se dobro sjećam, u pravilniku škole pisalo je neč i o tome.. disciplinska mjera povodom vrijeđanja profesora tako neč.. u toj školi očito je to ukor pred isključenje.. pa je to i dobio..
I da, što me još smeta.. taj isti dečko, na tom istom blogu, stavio je sliku nekog iz razreda, puno ime i prezime, totalno ga popljuvao i napisao da jedva čeka da ovaj padne razred. To je u redu? Napisati sve najgore, totalno izvrijeđati osobu i to na takav način da svi mogu čitati?! Pa bilo bi manje zla da je napisao to u novine nego na blog! Ovako je više ljudi pročitalo! To je iznošenje vlastitog mišljenja? Što mu to nije rekao u lice? I na blogu napisao da u raz ima osoba koja ga posebno iritira? Čemu ime i slika?
Zašto se nitko ne dira toga nego svi kreću u ovaj križarski rat protiv profesora?
Inače, da me ne bi netko pogrješno shvatio. Nije problem u komentiranju, tu se potpuno slažem da je to dozvoljno, već u načinu..












P.S. Osobno sam imala sličnu frku na početku srednje škole.. moj razred napravio je stranicu, neke gluposti, slika, popis, kratki opis svakog učenika i tako.. između ostalog imali smo i bisere.. kako su u razredu bile dvije cure istog imena, zvali smo ih po prezimenima pa smo tako, automatski, i biser jedne, recimo da se zove, hm.. ana, stavili pod prezimenom. kad ju nitko nije zvao ana, što smo mogli.. kakva se frka digla! Došli roditelji u školu, da će oni dignut tužbu protiv cijelog razreda, da je to kleveta.. a zbog jednog sasvim nevinog ispada.. ne sjećam se kako je to završilo.. raska nas je natjerala da maknemo taj biser, tako neš.. pa smo ga poslije opet vratili.. (nismo baš preferirali anu i njene starce) =)frkla se digla oko citiranja, kako neće tek zbog ovog..


- 21:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.11.2005., subota

Ja se javljam..
Iz zg..
Nisam bila doma mjesec dana..
Baš mi fali…
Ah, sljeme..

Moram se pohvalit da sam išla van u zg. U peticu, na savi. Glazba, hm, bilo je dobrih stvari, ali većinom sam jedva dočekala kraj.. falilo mi cuge, društvo nije bilo raspoloženo..

Ovaj tjedan spavala sam 15 sati. Užas. Imala sam program iz projektiranja (prokleto tuširanje, fulaš jednu crtu, gotovo, ajmo ponovno) i iz konstrukcija. Sve za danas. Patnja..

Što mi se interesantno događa?
Hm, niš.. trčim na fax, redovito, čekam u menzi, uvijek (e da mi je malo domaće kuhinje) i onda doma, ili radit ili spavat. Baš i nemam neki izbor.
Novost ovog tjedna, pa, našla sam ljude za igrat briškulu, trešetu i belu pod predavanjima.
Nisam ja sad neka, koja ide na fax onako za bez-veze, ali kad ti žena dođe u predavaonu koja prima 250 ljudi s grafoskopom i još se nasadi ispred njega, stvarno nemaš što drugo radit doli spavat ili nać neki način zabave. jer bilježe se sva predavanja, tri minusa i nema potpisa. draga naša bologna.
Ili ako profa priča i priča i priča, a da ni sama ne zna o čemu.
Ili pak tip koji mrmlja u bradu tako da ga treći red ne čuje ako on sjedi u prvom!

A na ovom faxu, što ima čudnih ljudi! Ali totalno različiti!
I ima ih stvarno odasvud. I to je baš strava. često se ne razumijemo.. najčešća rečenica je «a što ti to znači?» u mnogo verzija (kaj, ča i još neke koje ne mogu ni napisat)
Koja jezična barijera. Ljudi nikad čuli za šoleta, za bakulu..

Trabunjam, vrijeme je za spavanje, sutra se opet dižem u 6 i pol, (haha, opet ću zaspat pa onda trčat)

Ajd možda se javim s pametnijim postom..

- 00:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.10.2005., četvrtak

evo mene javljam se iz zg-a..
ulovila net na tren pa da ovjekovječim trenutak..
sad ću se hvalit..
PROŠLA SAM PRVI KOLOKVIJ!!!!!!!
iz arhitektonskih konstrukcija i fizike zgrade!
jei!
moram predat komp u druge ruke..
možda se vratim..

- 22:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.10.2005., subota

evo opet ja baljezgam

Kao i uvijek imala sam toliko ideja prije nego što sam počela pisat.. a sad, tabula rasa..
Evo, jučer sam bila u točki.. nakon dugo, dugo vremena.. i bilo je sasvim solidno, hm, osim nekih trenutaka (gaga, manje gluposti idući put :)) nemam pojma tko je svirao, što su svirali (barem znam gdje su svirali!), ali, vjerujem da mi to nitko neće zamjerit..
Ovo mi je posljednji vikend u rijeci prije kraja semestra.. zbog onog sljemena... kome je pala na pamet tako divna ideja po ovom vremenu pentrat se na sljeme?????!!! I to subotom!!! Tako da ne mogu doma! Ajd, istina da mi se baš i ne vraća tako često, ali… SLJEME!!!
Zašto moram gore? zbog faxa. Da, sad ću se malo hvalit. Idem u zg na fax. Jei. Na AF. Wow, strašno. Mogla sam lijepo doma na ekonomiju i bilo bi sve super.. ali ne..
Nakon prvog tjedna predavanja, ludim zbog viđenog.. katastrofa.. ali, zaista.
Neću x-icu dobit još kojih mjesec dana.. mislim, što se tiče faxa, svi bi studenti mogli crkut od gladi, što njih briga.. možda im je to i namjera pošto su nas prekobrojno upisali.. lijepi, čisti, legalan način.. bez problema mogu se izvuć da nisu krivi..

Ovo je dosta za danas.. možda se javim još koji put..

- 14:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.09.2005., petak

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
ovo je moja frustracija!
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
prvi put nakon šest mjeseci napišem normalni post! dugačak! s nekim smislom! i što se dogodi?!! sve ode... u nepovrat!!
nije mi suđeno.. ovaj blog očito će prestat sa svojim postojanjem..
aaaaaaaaaaaaaaaaaaa

- 00:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.09.2005., nedjelja

hojla..
evo samo da ostavim trag..
znak da još uvijek postojim..
da sam ovdje i dišem..

ali, opet, nemam volje za pisanje tako da ponovno odlazim..
adios!

- 22:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.02.2005., četvrtak

zdravo.
baš je ovo grozno.
škola je počela..
ovi praznici stvarno su savršeni. ministre, svaka vam čast. odlično ste to organizirali. je, vraga. praznici počnu, ne stigneš ni nos ispuhat kako treba i već si u školi. pa ti uživaj.
glupost.
u nedjelju je u mom gradu bio koncert edo maajke. i baš je bilo odlično (gaga, može ti bit krivo što nisi bila. ajd dobro, ti si jedna od rijetkih koja je imala opravdani razlog. ŠTO JE S KAVOM?!) ja onako kao malo dijete, u 8 i pol u šatoru, da zauzmem mjesto u prvome redu, na ogradi. kako je dobro ponekad se ponašat djetinjasto. baš mi dođe dobro nasuprot onih groznih misli o faksu itd. čovječe, kako vrijeme leti. užas.

ja stvarno nisam normalna. nema me mjesecima na blogu i onda počnem kenjavit. pa sama sam sebi nezanimljiva, kako ne i okolini.

kad budem smatrala neku ideju zanimljivom, vratit ću se.

ajd z.

- 00:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.01.2005., subota

SRETNA NOVA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.12.2004., četvrtak

hello!

evo opet se javljam bolesna.
mene te bolesti hvataju jako često.. (haha)
u mnoštvu događanja u stvarnome životu, zaboravila ja na onaj virtualni..
tužno..
lijena sam do besvjesti, u tome je problem..
i ona škola dosadna.. ja mislim da profesori imaju neki genetski poremećaj koji ih tjera na mučenje drugih. drugoga objašnjenja nema. i još su i sposobni kršit zakon uz to (5 kontrolnih u jednom danu, hello!!!!)
i onda mene još zadesi bolest i oduzme mi jedino veselje ovih tmurnih školskih dana.. .
mama mi ne da van. jer kašljem. mislim stvarno jako kašljem (imate sreću da monitor ne prenosi bacile), ali da ne mogu ni na caffe, to stvarno nije normalno.
neću sad duljit o bolesti, loše misli povlače loše događaje.
možda se javim nekog ljepšeg, sunčanijeg dana (pardon, noći bez oblačka, pune zvijezda) kada ću moći pričati o nečem zanimljivijem, veselijem, intrigantnijem...
sayonara!

- 00:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.10.2004., petak

evo mene. šmcam, bubana sam. ne mogu u školu. napokon da se i meni to desilo. i to bi bilo sve od mene za sad. ne smije me mama uhvatit izvan kreveta da me ne pošalje u žutu ludnicu. ajd ciao

- 11:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.09.2004., utorak

kako ste vi meni moji blogeri? evo mene dugo nije bilo..
ah, kao da ste i primijetili...

moj je život totalno nezanimljiv pa neću tlačiti time. tome služi big brother..

- 22:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

31.08.2004., utorak

eto mene opet..
sutra je 1.9., počinje škola.. (meni još ne..)
ah..

no, jučer sam se vratila s maturalca.. čovječe, što je bilo dobro.. barcelona i lloret de mar.. zaista ne znam odakle da počnem s prepričavanjem pa neću niš ni opisat.. 8 dana proletjelo je brzinom svjetlosti..

barcelona je predivan grad.. rambla je najbolja ulica.. sjedneš na cestu, jedeš voće s place, igraš trešetu i nitko te ne gleda čudno.. kako zakon.. rambla je gadna samo negdje oko 5, 6 ujutro kad se vraćaš s provoda u hotel (ravno na doručak) pa te počnu kurve ganjat. i kurve su sve crnkinje. sve. apsolutno sve. jedna do druge. ne znam čemu je to tako.
u barceloni se možete napit, a da nemate euro u džepu. i ne ispadnete žicaroš kojeg svi izbjegavaju. svako malo netko vas ulovi s listićem, pošalje vas u disko (stari moj, toliko ih nema u rijeci i opatiji zajedno, a samo jedna zgrada..) i vi si drmnete taj šupit (30% alc.) i fešta.. sačuvaš pare,a ne znaš di je nebo di je zemlja. u slučaju želje za rigoletom, tu su listići 2 za 1 cijenu. ode malo para, no želja vam se ispuni. (mali savjet, više od 15 šupita, 7 bacardija i još neke cuge, nije dobar mix. izbjegavajte to, sljedeći dan cijeli bus pati..)

i više mi se ne da pisat.. kad razvijem slike sve ću detaljno opisat.
a najbolje da to preskočim. doživljaj ljeta pa da to negdje ne zabilježim. uf.

pozdrav svima i sretna vam školska godina!

- 23:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.08.2004., utorak

za zeppelina... NEŠTO!


alo narode kako ste mi vi???
onima koji su pitali za mene.. ispričavam se što me nije bilo tako dugo.. što se može kad te na ljeto starci pelju u zabit gdje nema kompova...
no, sad sam tu.. ali samo na kratko.
koji debil može u 8 bit na netu nakon neprospavane noći? ja, tko bi drugi. i jedna koza pored mene, ali nju ćemo preskočit. da se ne ljuti na mene. ipak je ona jedna dobra koza. :)
nego, danas, lažem, jutros sam u 5 i 32 sjedila u vlaku za rijeku... da bih mogla u sportu (gaga, poznato?) u 7 ispijati kavu.. zadivljujuće. gaga, sport radi od 6! kad ćemo ić pa da budemo prvi gosti? (glupača mi nije htjela dat novi list! nova konobarica pa sam joj nepoznata. tupson. i djelujem propalo, raščupane crvene kose, podočnjaci do pupka, blijeda ispačena.., ajd kozo daj mi prijedlog. ah da, s tobom u društvu. vidi se da sam sa sela)

obećajem, onima kojima je moj blog zanimljiv (koji vam je ljudi?!) da ću od 1.9. pisati redovito. kad počne škola imat ću pun k.. (kufer, perveznjaci jedni!) vremena pa ću moć popunit praznine.

nego, bila sam u rapcu (fala bogu, gaga da si pogodila barem istru..) na državnom. bez komentara. rezultati se ne spominju, ali fešte je bilo..

prerano je da bih pisala nešto zanimljivo. a najbolje...
dakle..


POZDRAV SVIMA!!!!!!!!!!!!!

- 08:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.06.2004., utorak

kako lijepo, sutra putujem. napokon. nije to put na neko egzotično mjesto, ali malo promjene uvijek dobro dođe..
to znači da se neću javljati do nedjelje. kakva šteta, kao da ću nekom falit. ha ha.

na bday neću biti doma. koma.
mislim, što se mojih doma tiče nije neka promjena. ionako će me zvat i da, onda slijedi.. kako ti je tamo, jesi jela, što si jela.. k'o da imam 5 godina pa ne znam vezat špigete. brrr

počela sam pisat neke zanimljivosti, pa sam skužila da to nije za širi krug čitača, pa sam sve obrisala. a sinoć sam imala jednu odličnu temu. i sad je naravno pobjegla... kako to mrzim.

e da, pričamo mi tako neki dan i skačući s teme na temu, dođemo na to koliko tko ima šavova. kao, tko ima više. i ispalo da sam to ja.. osam na čelu, četiri na zatiljku, 2 na bradi, dva na ruci.. kao da sam s bojišta došla..
ali ovo na čelu je najzanimljivije. u obliku polumjeseca (skoro kao harry potter). ali on nema nešto što ja imam. munju na lubanji.
moj 13. rođendan. kupanje na jezeru. čuveni skok na glavu. ma nisam skočila, gurnuli su me. i zagrebla sam po dnu.. koliko god da ovo gadno zvuči, bila je to komedija. smijem se kad se sjetim jedne "tete" koja mi je htjela pomoć. kad je došla blizu, se skoro onesvijestila. a inače je medicinska sestra.. eto, što ti je naše zdravstvo. vidi malo krvi i vrišti. a jadna..

- 22:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

upravo sam pogledala top gun. mislim, toma cruise-a. mogla bih ga gledati danima, a da mi se smaj ne skine s face. baš ljigavo. ima nešto zločesto u sebi. onaj njegov smajl. imam jednog takvog frenda koji će ti sasuti sve uvrede ovog svijeta u facu, a ti ga nećeš shvatiti ozbiljno. samo radi njegovog smajla. kako to mrzim..
nasmiješi ti se i ne možeš odbit. možeš, ali potrošiš tri kile dok se skuliraš..
šteta da je tc tako nizak. imam filing da na onoj zadnjoj sceni u top.g., dok je s plavušom stoji na stolčiću kako bi bio iste visine. ah..
i frend mi je isto nizak. zar to ide jedno s drugim? savršeni osmijeh na niskome?

ovaj post nastao je pod utjecajem tipičnih tinejđerskih mušica. molim da mi oprostite..


- 00:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.06.2004., ponedjeljak

joooooooooooooooj.
još 8 dana. kako obožavam ono križanje datuma na kalendaru. i odbrojavanje. 10, 9, 8.. toliko će se dat preživjet. a onda ljeeeeeeeeto!!!!!!!!!!!
yes.

bila dam u točki u subotu. i bilo je full ok. kako smo se ludirale. bila sam trijezna. da ne bi netko krivo pomislio. nisam tako izgledala, ali eto.. onaj koji je trebao doći, nije bio tamo. naravno. kao da se meni može jednom u životu posrećiti. cijelo njegovo društvo se dovuklo, ali on je bio negdje drugdje. šmrc.

za tri dana mi je rođendan. kako ću biti velikaaa... svašta će se promijeniti u mom životu.. ha ha.

još uvijek nisam gledala troju. ni neću. gaga ga je pos..., a njoj vjerujem. nemam vremena za to.

joj, da. 10. dolazi novi harry potter. wow. moram to gledat.

nabavila sam glazbu iz filma lotr. dobro je, ali tri cd-a su komotno mogla stati na jedan. jedna se tema ponavlja 256 puta. i kao, svaki film ima svoju glazbu. daj molim te..

- 19:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.06.2004., subota

jeeee

danas sam baš sretna. napokon idem u točku. nakon koja tri mjeseca. super. sljedeću subotu je zatvaranje tako da sam se sjetila u zadnji čas.
dobila sam uranjeni rođendanski poklon od staraca. sve nešto šareno.. majko mila zar ti mene ne poznaješ?! ja pa da ću ti nositi cvjetiće u svim kričacim bojama na kričavo rozoj podlozi!!!
upoznaj me draga!

- 20:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2008  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


You only get one shot, do not miss your chance to blow
This opportunity comes once in a lifetime

smijte se i svijet će se smijati s vama.
plačite i plakat ćete sami.